Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Rukopisi > Vinodolski zakonik > Uvod
Digitalna zbirka rukopisa Vinodolski zakonik Istarski razvod Carte geografiche Vrbnički statut Status familiae Patachich Osman Ivana Gundulića
Vinodolski zakonik (XVI. st.)

Klikom na sliku pregledaj djelo          

Na hrvatskim povijesnim prostorima Vinodolski zakonik je najstariji  cjelovito sačuvani spomenik običajnoga prava na hrvatskome jeziku, a u slavenskome svijetu od njega je starija samo Ruska pravda, napisana u protegu od XI. do XIII. st.
Ovaj pravni spis nema naslova, a prepisan je s izvornika početkom XVI. st. glagoljičnim kurzivom (izvornik je napisan 6. siječnja 1288. ustavnom glagoljicom, a tako su napisana i prva dva retka ovoga prijepisa) na 14 pergamentnih listova veličine 24,3×16,5 cm s inicijalima urešenim biljno-geometrijskim motivima i rubnim crtežima, a u XIX. st. uvezan je u kožu (prije restauriranja bio je uvezan u kartonske korice presvučene crnim platnom).

Vinodol se do 1225. godine teritorijalno nalazio u sastavu srednjovjekovne banovine Slavonije, a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. (1205.-1235.) darovao ga je iste godine zajedno s Modrušem Vidu II. Frankapanu (†1233.), krčkomu knezu. Između novih kmetova i novih feudalnih gospodara dolazilo je do sukoba i razmirica, pa se 6. siječnja 1288. sastalo povjerenstvo od 42 člana, predstavnika devet vinodolskih općina – Novoga Grada (danas Novi Vinodolski), Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika – i u pismenom obliku utvrdilo prava i dužnosti kmetova i feudalnih gospodara s opširno razrađenim kaznenim pravom i, u okviru njega, sustavom globa za pojedine prijestupe. U člancima 18, 27 i 56 donesene su i zakonske odredbe o pravima ženâ, o njihovoj osobnoj i moralnoj zaštiti.

 

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111