Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Stara knjiga > Djela Fausta Vrančića > Dictionarium
Digitalna zbirka starih knjiga Misal Djela Marka Marulića Djela Fausta Vrančića Djela Ivana Gundulića Skladanja Hanibala Lucića Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutića Djela Ivana Česmičkog Djela Bartola Kašića Djela Markantuna de Dominisa Djela Ivana Lučića Djela Pavla Rittera-Vitezovića Djela Đure Baglivija Djela Matije Antuna Relkovića Djela Ljudevita Gaja Djela iz Knjižnice obitelji Zrinski
Rječnik pet najuglednijih europskih jezika / Faust Vrančić

Pregledaj djeloDictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae,
Italicae, Germanicae, Dalmatiae (!), & Ungaricae.
Venetiis : Apud Nicolaum Morettum, 1595. 8° [8] + 128 pag.
(Prima pag. scriptio. prior. possessor. continet: Velimir Gaj 1873.) 
NSK R II C – 8° - 59 (sig. vet. R 1.379)

Faust Vrančić je sastavio i 1595. izdao u Veneciji prvi rječnik hrvatskoga jezika uvrstivši ga među pet najznačajnijih jezika ondašnje Europe. Polazni je stupac latinski (Latine), a zatim se nižu talijanski (Italice), hrvatski (Dalmatice), njemački (Germanice) i mađarski (Ungarice).

Vrančić čakavsko narječje naziva dalmatinskim jezikom, koje je u ono vrijeme bilo književnim jezikom i njime se u prošlosti govorilo na znatno širem području negoli danas. Rasprostiralo se ne samo po otocima, nego i na velikome dijelu dalmatinskog ozemlja, dopiralo do Like, porječja Kupe, Slavonije i dijela Bosne, a nekolicina stručnjaka drži da se njime govorilo i u samome Dubrovniku. Ono je Vrančiću kao Šibenčaninu bilo najbliže i on ga je držao najljepšim među trima hrvatskim narječjima. Svoj procvat i vrhunac doživljava u XVI. st. U njem svoju Juditu piše i otac hrvatske književnosti Marko Marulić, a iz izvješća mletačkih sindika što su ga 1553. poslali mletačkoj vladi možemo pročitati: "Svi Splićani žive po navadi i običaju slovinskom, te je njihov materinski jezik toli sladak i ljubak, da drži prvenstvo u Dalmaciji, isto tako kao narječje toskansko u Italiji, koje se može nazvati cvijetom te najljepšim i najboljim narječjem u Italiji". Prodori Turaka prouzročili su još u XV. st. pomicanje štokavskoga stanovništva s jugoistoka prema sjeverozapadu, pa su se mnogi čakavci, a i kajkavci, odselili iz svoje postojbine.

Vrančićevim rječnikom poslužio se u sastavljanju svojega rječnika Thesaurus polyglottus (1603.) i Hieronymus Megisser (1553.-1618.) te hrvatski leksikografi Jakov Mikalja (1600./1601.-1654.), Juraj Habdelić (1609.-1678.), Ivan Belostenec (1593/4.-1675.) i Ardelio Della Bella (1655.-1737.), pri sastavljanju svojih rječnika.

1605. u Pragu češki benediktinac Petr Loderecker († 1636.) priredio je 2. izdanje Vrančićeva Petojezičnoga rječnika kojemu je, s Vrančićevim dopuštenjem i svesrdnom pomoći, pridodao češki (Bohemice) i poljski (Polonice) stupac, koji su kao i njemački stupac su otisnuti goticom.  

Treće izdanje Vrančićeva rječnika pod naslovom "Dictionarium pentaglottum" priredio je i u Bratislavi 1834. objavio mađarski liječnik i leksikograf József Török (1813.-1894.), 4. izdanje 1971. bibliofilski je pretisak "Libera", izdavačkoga poduzeća Instituta za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Češki slavist Antonín Měšťan (r. 1930.) pretisnuo je 1984. Lodereckerovo sedmojezično izdanje, a Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu je 1990. objavilo 6. izdanje, dok je "Novi Liber" 1992. priredio 7. izdanje, što je zapravo vjerni pretisak prvoga. Ove 2005. godine "Novi Liber" je pretisnuo i izdanje iz 1605.

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111