Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Stara knjiga > Djela Fausta Vrančića > Uvod
Digitalna zbirka starih knjiga Misal Djela Marka Marulića Djela Fausta Vrančića Djela Ivana Gundulića Skladanja Hanibala Lucića Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutića Djela Ivana Česmičkog Djela Bartola Kašića Djela Markantuna de Dominisa Djela Ivana Lučića Djela Pavla Rittera-Vitezovića Djela Đure Baglivija Djela Matije Antuna Relkovića Djela Ljudevita Gaja Djela iz Knjižnice obitelji Zrinski
Djela Fausta Vrančića

Faust Vrančić / nepoznati autor, Venecija, 1605. god. Privatno vlasništvo.

    

Faust Vrančić, rodio se 1551. u Šibeniku, a umro u Veneciji 27. siječnja 1617. Školovao se u Padovi, Veneciji, Beču i Rimu, a za njegovu naobrazbu posebno se pobrinuo stric Antun Vrančić (1504.-1573.), crkveni velikodostojnik i diplomat, koji ga je kao dječaka doveo k sebi u Jegar. U predgovoru svoje knjige Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) Faust to i potvrđuje: "… da sam malim dietetom budući, kako znati morete, iz naše zemlje izveden…". Faust Vrančić je bio čovjek širokoga znanstvenog interesa, bavio se leksikografijom, filozofijom, teologijom i tehnikom, a najvažnija su mu djela: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum (Venecija 1595.), De Slovvinis seu Sarmatis (Rim, 1606.), Xivot nikoliko izabranih divvicz (Rim, 1606.), Logica suis ipsius instrumentis formata et recognita (Venecija, 1608.; Venecija 1616.), Ethica christiana (Rim, 1610.; Venecija, 1616.), Machinae novae (Venecija, 1615./1616.) i dr.

Faust Vrančić jedno je vrijeme boravio u Pragu kao tajnik na dvoru cara Rudolfa II. (1552.-1612.), a 1594. imenovan je čanadskim biskupom. Napustio je 1605. dvor i Ugarsku te u Rimu stupio u red barnabita. Njegov subrat i prisni prijatelj Giovanni Ambrogio Mazenta (1565.-1635.) upoznao ga je s tehničkim crtežima Leonarda da Vincija (1452.-1519.) i potaknuo ga na istraživanje konstrukcija strojeva i rješavanje arhitektonskih problema. Tako je Vrančić u Rimu, među ostalim, radio i na regulaciji toka rijeke Tibera, koji se zbog sužena korita i luka što ga čini prije utoka u more često izlijevao i plavio okolna naselja. Potom odlazi u Veneciju, gdje se usavršavao u gradnji fontana. Ondje je i umro, a tijelo mu je prevezeno u domovinu i pokopano u župnoj crkvi u Prvić Luci.

 

 

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111