Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Stara knjiga > Djela Marka Marulića > Epistola
Digitalna zbirka starih knjiga Misal Djela Marka Marulića Djela Fausta Vrančića Djela Ivana Gundulića Skladanja Hanibala Lucića Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutića Djela Ivana Česmičkog Djela Bartola Kašića Djela Markantuna de Dominisa Djela Ivana Lučića Djela Pavla Rittera-Vitezovića Djela Đure Baglivija Djela Matije Antuna Relkovića Djela Ljudevita Gaja Djela iz Knjižnice obitelji Zrinski
Poslanica gospodina Marka Marulića splićanina Hadrijanu VI. vrhovnom svećeniku o sadašnjim nevoljama i pobudnica za općekršćansko ujedinjenje i mir

Pregledaj djelo

Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. Pont. Max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad communem omnium Christianorum unionem et pacem. - [Romae : per B. V., 1522.]. - /14/ pag. ; 8o
NSK Zagreb RIIF-8o-621

Turci su 1453. zauzeli Carigrad, deset godina poslije Bosnu, a 1482. i Hercegovinu. Na Krbavskome polju 1493. izginuo je "cvijet hrvatskoga plemstva", kako je to zabilježio pop Martinac u II. Novljanskome brevijaru.  Nakon smrti Leona X., za novoga Papu izabran je 1521. Nizozemac Adriaan Floriszoon (1459.-1523.), koji je uzeo ime Hadrijan VI., a Marulić mu je 5. travnja 1522. uputio poslanicu, koja je tiskana 30. travnja iste godine. U proslovu se obraća učenomu dominikancu Kotoraninu Dominiku Bući (o. 1480.-o. 1560.), koji je od njega zahtijevao da Svetomu Ocu pismenim putem iznese sve patnje kršćanskoga puka što mu ih svakodnevno nanose turski zlotvori.


Papu Hadrijana pak moli da svojim ugledom utječe na zapadnokršćanske vladare kako bi prestali s međusobnim razmiricama i ujedinili se u obrani kršćanskoga svijeta te zajednički oduprli neprijatelju, kojega uspoređuje s grabežljivim i krvoločnim vukom. Poslanica završava Molitvom Marka Marulića Kristu za papu Hadrijana VI. u 16 elegijskih dvostihova.

Prije Marulića, u svojim stihovima zapadnu javnost je na tursku pošast upozoravao stariji naraštaj hrvatskih humanista, među kojima Ivan Česmički (1434.-1472.) i Juraj Šižgorić (o. 1445.-o. 1509.). Njihova stidljiva upozorenja ostala su bez odjeka, jer pjesnici nisu imali političkoga utjecaja, a oni koji su ga imali stvarnu opasnost nisu osjetili na svojoj koži. Zato modruški biskup Šimun Kožičić Benja (o. 1460.–1536.), u dvama govorima, 1513. i 1516., istupa javno pred papom Leonom X. (Giovanni de’ Medici, 1475.-1521.), kojemu su se 1519. za pomoć obratili i knez Stjepan Posedarski te skradinski biskup Toma Niger, koji se pred istim Papom pojavio i 1521., a te iste godine mletačku vlast očajnički je molio za pomoć i Ivan Statilić (1472.-1542.), tajnik hrvatsko-ugarskoga kralja Ljudevita II. Jagelovića (1506.-1526.).

Marulićevo otvoreno pismo izuzetno je književno svjedočanstvo što ga je ikada jedan hrvatski književnik i katolički vjernik uputio Petrovu nasljedniku, a dvije godine nakon njegove smrti obistinilo sve ono na što je Papu upozoravao: na Mohaču su 1526. turske horde do nogu porazile kršćansku vojsku i uništile Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo.

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111