Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Stara knjiga > Djela Marka Marulića > De institutione bene vivendi
Digitalna zbirka starih knjiga Misal Djela Marka Marulića Djela Fausta Vrančića Djela Ivana Gundulića Skladanja Hanibala Lucića Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutića Djela Ivana Česmičkog Djela Bartola Kašića Djela Markantuna de Dominisa Djela Ivana Lučića Djela Pavla Rittera-Vitezovića Djela Đure Baglivija Djela Matije Antuna Relkovića Djela Ljudevita Gaja Djela iz Knjižnice obitelji Zrinski
De institutione bene vivendi per exempla sanctorum

Pregledaj djelo    

De institutione bene vivendi per exempla sanctorum.
<Venetijs : presbiter Fra(n)ciscus Lucensis de Co(n)sortibus et Bernardinus de Vitalib(us), 1506.> – [660] str. ; 16° (16 × 10,8 cm)
NSK Zagreb R II F – 16° – 80

Marulić je slavu europskoga humanista stekao svojim latinskim djelima, među kojima posebno mjesto zauzima De institutione, djelo što ga je napisao potkraj XV. st. Kao kršćanski moralist i teološki pisac, u središte pozornosti stavlja čovjeka, koji je u njegovoj viziji etičko biće. Čovjek svu svoju vrijednost, smisao i određenje prima od Boga, bez kojega bi uzaludno bilo sve i bez kojega ne bi ničega ni bilo. Misao o istočnome grijehu i Kristova spasiteljska uloga temeljna su polazišta Marulićeve etičko-teološke misli i glavni cilj njegova svjetonazora. Čovjek je slab i grješan, ali vjerom u Boga i osobnim zauzimanjem može krjeposno živjeti i tako zadobiti život vječni.

Građu za Instituciju Marulić je crpio ponajviše iz Svetoga pisma, potom iz života i djelâ crkvenih otaca i naučitelja (Jeronima, Euzebija Cezarejskoga, Grgura Velikoga i dr.). To ćudoredno-poučno djelo napisano je biranim stilom i razdijeljeno je u šest knjiga sa 71 poglavljem, a u svakom od njih razmatra se o jednoj krjeposti.
Ta svojevrstna uspješnica XVI. st. tiskana je prvi put 1506. u Veneciji. Djelo je ubrzo postalo veoma popularno i doživjelo oko 60 izdanja te bilo prevedeno na najvažnije europske jezike – talijanski (Venecija, 1563.), njemački (Köln, 1563.), portugalski (Lisabon, 1579.), francuski (Douai, 1585.), češki (Prag, 1621.), a 1924. Milan Pavelić preveo je 4. poglavlje II. knjige na hrvatski jezik. Branimir Glavičić pak preveo ju je u cijelosti te 1986. priredio usporedno hrvatsko-latinsko izdanje (Pouke za čestit život s primjerima).

 

 

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111