Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Pregledavanje > Djela Fausta Vrančića > Machinae novae > Tumačenje strojeva
Digitalna zbirka Grafičke zbirke NSK Stari majstori Crteži 19. i 20. st. Grafike 19. i 20. st. Plakati Borisa Bućana Građa iz razdoblja secesije
Declaratio machinarum
Tumačenje strojeva koje smo izumili / preveo Vladimir Muljević. (Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispanica, Gallica et Germanica. Pretisak. Zagreb : Novi Liber ; Šibenik : Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić", 1993.)

Mišljenje je mnogih filozofa da je u arhitekturi najbitnija umjetnost koja se odnosi na strojeve, jer oni moraju biti stvarani s više razuma. Ako su, međutim, umjetnost i znanje o strojevima na tako visokoj cijeni te su od starih vremena bili u zamahu i primjeni, koliko bi veću slavu trebali postići kad su nakon mnogih stotina godina donijeli toliko novoga. Ipak znam da su ljudi takvi da će mnogi od njih, pošto su vidjeli ove moje strojeve ili izrađene instrumente, pa i prije nego što su ih vidjeli, već samo pročitali o njima u katalogu i visoko ih ocijenili, prezirati ih i smatrati ih običnim stvarima. Zašto sam onda potrošio toliko truda i rada da ih opišem?
Upravo zato da udovoljim sebi, a također i onim malobrojnima, koji će do toga nešto držati. Molim da bi drugi, onako kako će to moći, dali na svjetlo dana bolje ili dalje pronalazili, kako bi se ove strojeve moglo napustiti, a druge primjenjivati.

I. O rimskim vodenim tokovima
Često sam razmišljao, a i druge propitkivao, ali ni do dana današnjega nisam mogao ništa pouzdano saznati kako je došlo do toga da rimski poglavari, koji se nisu klonili velikih troškova za gradsku općinu, kao ni za osobitu korist i ukrašavanje, niti su im nedostajali razboriti graditelji, ipak nikada nisu mogli skrenuti istrčavanje žestokih Tiberovih vodenih tokova, koji su toliko puta nanijeli gradu znatne štete i opasnost. A da su oni željeli, ne sumnja nitko tko je pročitao njihovu povijest. Ne postoji li dakle nikakav način ili put da se Tiber obuzda ili zadrži u svojem leglu kako ne bi, pun snage, u gradu bjesnio? Doista je istina da sadašnje bogatstvo Rimljana nije toliko veliko kao negda kada se njihova moć pružala uzduž i poprijeko cijelog svijeta. Ipak bi bilo toliko, da bi dovoljno preostalo ne samo za ovo, nego i za ostale korisne stvari ovoga grada. Možda nedostaju razboriti graditelji? Koliko ja znam, mnogo je u ovim našim vremenima o tim stvarima, ne samo usmeno, već također i pismeno, dato na svjetlo dana, između kojega je ipak i nešto s čime se ne mogu složiti. Neki su od njih htjeli dio ove rijeke Tiber povući kroz najdublje doline pakla, a neki drugi preko najviših vrhunaca brijega zvanog Celij, izvan grada. Svima njima ne bi bilo dovoljno ni bogatstvo kralja Kreza. Ja ovdje neću pričati na što su se, jednako stari kao i suvremenici, odvažili da bi usađenim ili nasipanim branama postigli da Tiber teče što dalje mimo grada, kako ne bi punom snagom brzao kroz grad, nego nekamo drugamo skrenuo. Slažem se s onima koji su zamislili izvesti cijelo ovo djelo u gradu, ali ne uz nepodnošljivo velike troškove. Da bi to protumačili, moramo prethodno pokazati razloge ovog snažnog vodenog toka. Od ovih neka dva budu osobita.
Prvi je, da je njegovo korito, ili struja, u kojem on teče, vrlo zaposjednuto i ispunjeno mnogim zgradama, zatim u njemu ima u prvom redu običnih, a također i posebnih mostova koji služe stanovnicima. Ima također i mnogo hrpa kamenja, te srušenih zgrada i lukova, koji uvelike sprečavaju vodu da ima puni tok ili protok. Ovdje se treba čuditi kakav su to razum imali stari graditelji pri gradnji mostova da nisu opazili kako oni sa stupovima mosta zauzimaju trećinu toka vode. Stoga su trebali što manje smetati spomenuto korito vode i stupove postaviti što dalje na istim mjestima. Posebno, što moram između ostaloga reći o mostovima, most Naše Gospe, koji je nedavno, za vrijeme pape Klementa Osmog, bio srušen od velike vodene sile, a bez sumnje je i prije više puta uništavan, pa kada bi ga ponovo trebalo izgraditi, ponovo bi se srušio? Budući da je postavljen u rijeku, koja se dvostruko spaja, čemu je uzrok gornji otok, pa stoga na sebe uzima dio rijeke koji ulazi koso, te kod velikih voda, zahvaćajući sa strane velikom silom, nužno obara stupove i lukove, kako god bili veliki i jaki.
Drugi je razlog, što rijeka teče u tri velika zaobilaska, kao u zakrivljenosti koja spomenutu rijeku sprečava i zadržava, te ne može teći potpuno ravno u more. Mislim da bih ovu nevolju (daj Bože nešto drugo reći) mogao spriječiti. U prvom redu treba ova tri zaobilaska načiniti tri potpuno ravna iskopa. Prvi, počev od sv. Andreja do desne strane tvrđave Sant Angelo. Drugi, od mosta Sixta do porte Portuense. Treći, približno od sredine puta, idući od grada prema moru, jer je na ovom mjestu treća zakrivljenost ili zaobilazak. Prema tome, tok treba proširiti na mjestu gdje stoji Vrt Farnese sve do golubinjaka, pa će tada kuće, sagrađene uz obalu od spomenutog vrsta sve do mosta Sixta, uzevši i dobar dio spomenutog mosta, morati biti porušene. Treće, odatle se mora maknuti kameni mlinski most, a na istom mjestu postaviti drvene stupove. Bilo bi sigurno i drugih stvari, koje bi za ove okolnosti bile dobre, ali jer smatram da će ove u biti ostati kakve su sada, nisam htio tome ništa više dodati. Neka nam bude dosta ovoliko uloženog truda, a onima koje veseli da se istom materijom dalje bave, dali smo povod i uputu.

II. Venecijanski zdenci
Nema niti jednog grada u cijelom svijetu, koji bi se mogao usporediti s Venecijom, koja je k tome, jer je sagrađena usred mora, posvuda prolazna s kopna i s mora. Osim toga, ukrašena je javnim i privatnim građevinama, da joj niti jedan grad nije ravan, pa joj dakle ništa ne manjka za ukras i ljepotu osim zdenaca sa živom slatkom vodom, kakve imaju drugi gradovi na kopnu, koje još do sada nitko nije mogao načiniti. Stoga, približno od prije tisuću dvije stotine godina, to jest od prvog vremena njezinog podizanja, ovu priliku i ukras nije nikada mogla imati. Nakon dugog razmatranja ove stvari, držim da sam našao sredstvo kojim se to, nakon odstranjivanja svih zapreka, može lako ostvariti. Zaista, i bez velikih troškova, kakve su Rimljani u stara vremena činili, već s takvima, koji niti vladajućima, a niti stanovnicima ne bi pričinili neki teret i teškoće. Čujem da je bilo nekih, koji su ovu stvar predložili, ali bez izvršenja; ne znam da li je krivnja na onima koji su predlagali ili pak na onima koji predlagane stvari nisu pravo razumjeli i u svoju glavu nisu mogli prihvatiti. Dobro znam da ovom mojem pronalasku s pravom ništa ne može biti protivno i suprotno. Budući da svatko, iako pogrešno, smatra svoje mišljenje ispravnim, hoću i ja ostati kod svojeg stajališta.
Dalje smatram da sam pronašao jednu drugu, ne manje važnu stvar, kako bi se naime u Veneciji i u drugim mjestima žito moglo održati za mnogo godina svježe i neoštećeno od užega i vlage. Ovaj je pronalazak takav da pripada samo knezovima i gospodi, koji traže zajedničku korist, te se ne može lako spriječiti da ga privatne osobe ne upotrijebe na štetu običnog puka.

III. Most u Beču u Austriji
U zemljama, koje leže prema sjeveru, zimi se zamrzavaju gotovo svi vodeni
tokovi u toj mjeri, da se s velikim teretnim kolima preko ovih vozi, pa se i velike vojske mogu preko njih voditi. Ali kada zatim nastupi proljeće, ovi se tokovi zbog vrućine ponovno otvore i nabujaju s velikom silom, tako da sve što zateknu, poruše i ponesu sa sobom. Osobito drvene mostove. Za njihovu ponovnu izgradnju potrebno je mnogo vremena i troškova, što nanosi znatne štete stanovnicima i neprilike ljudima koji preko njih putuju. Imam dobrog prijatelja koji, kada je pozvan, znade, to jest u mogućnosti je, načiniti da nikakva sila leda ili drugi takav vodeni bijes ne odnese mostove, nego ovi ostaju postojani i neoštećeni sve dok se građa zbog dugog vremena ne pokvari i istrune.

IV. Crkva u Šibeniku
Ova crkva nije moje otkriće, jer je sagrađena već prije stotinu pedeset godina. Međutim, jer je izvanredno lijepa i jer je neobična oblika, htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića. Osim toga, jer je načinjena bez ikakve drvene građe, također nije jao ostale crkve nasvođena ciglama, već je u potpunosti pokrivena velikim kamenjem postavljenim po dužini, koje se vidi kako s unutrašnje tako i s vanjske strane. Ostale će stvari prikazati slika.

V. Lijepi oblik hrama
U kršćanstvu se vidi mnogovrsnih lijepih i divnih crkava, koje su bile i veoma skupe, a građene su s naročitim umijećem i načinom, ali po mojem mišljenju, jedva će se naći ijedna koja bi bila sa svih strana potpuno usklađena i u jednoj tvorevini složena i izvedena. Nadalje, nema sumnje da su zvonici i sakristije dio crkve, ali oni se ponekad priljepljuju ili grade na jednoj strani pored crkve, pa stoga takve crkve izgledaju kao tijelo kojem nedostaje jedna ruka. Ili se pak potpuno odjeljuju od crkve. Ali sakristije se pridodaju i nakon što je crkva potpuno izgrađena. Tako i u Italiji obitelji običavaju dodavati pokraj crkve male i velike kapele, koje tada nalikuju nabujaloj oteklini na nezdravom tijelu, pa nagrđuju cijelo tijelo. Mislim da je treća pogreška pri gradnji crkvi, da se potpuni teret zidova srednje lađe podiže, te se stavlja samo na nekoliko stupova, a dvije strane crkve, koje su od punih zidova, ostaju sa smanjenim teretom. Ali isti ovi stupovi postavljeni usred crkve velika su smetnja. Četvrto, da se nasvođene crkve podupiru izvana unaokolo velikim stupovima. Ove sve stvari čine neugodan izgled. Ovo i slično sam uočio i meni se ne dopada. Stoga sam ovdje htio razjasniti ovaj oblik crkve, koja je sa svih strana sastavljena u jednoj cjelini, a sve je ispravno postavljeno na svoje mjesto, jednako na vanjskom kao i u unutarnjem dijelu, što odmah sami možete vidjeti. Tada, kao prvo, ova crkva umjesto tornjeva ima na svom pročelju nekoliko lukova ili prozora koji služe za ukras, a omogućavaju da se objesi mnogo zvona, pa bi se stoga troškovi, koji se inače čine za izgradnju crkvenog tornja, mogli gotovo prepoloviti. Crkva ima tri sakristije na tri strane velikog oltara, pod lukovima ophoda, koji su pored ostalog prikladni da obični svijet ne bi šetao oko velikog oltara te smetao i zadržavao svećenika pri misi. Prema tome će čitav trup crkve u unutarnjem dijelu biti okružen hodnicima, koji prvenstveno, prekrivaju i zaklanjaju stupove koji održavaju svod crkve. Oni time omogućuju da ova naša crkva primi više naroda nego što bi ga mogla primiti neka druga, jednako tako velika crkva. Tako će ova biti najotmjenija. Muškarci i žene stoje u gornjem dijelu, odijeljeni od obične svjetine. Još postoji i drugi veliki, izvana hodnik, upravo na pročelju spomenute crkve, koji služi kao ulaz. Ima na obje strane vrata, kroz koja mogu ući najodličnije osobe do spomenutog unutarnjeg hodnika, a nije im potrebno da se guraju posred naroda.
Kao peto, ova je naša crkva izvana uokolo okružena s mnogo lijepih prozora i kićenih udubina, tako da ljudima pruža lijep izgled. Ali mi smo možda previše govorili o našim vlastitim stvarima, stoga sada zašutimo, pa sve ovo prepustimo onima koji se bolje razumiju u ovu umjetnost.

VI. Vatreni sat, vodeni sat, sunčani sat
Upravo ovdje, ljubazni čitaoče, prikazujem tri vrste satova, jedan treba djelovati pomoću vatre, drugi pomoću vode, a treći pomoću sunca. Prva sam dva preuzeo od drugih. Vatreni sat se načini od užeta, kakvog primjenjuju strijelci. Spomenuto se uže objesi na gornjem dijelu, a na donjem se dijelu zapali; ono treba biti podijeljeno na toliko dijelova koliko sati treba pokazivati; svaka podjela ima jedan ovješeni kamenčić koji, kad do njega dođe vatra, padne u dolje postavljenu zdjelicu, te zvukom koji prouzrokuje pad kamenčića oglašava sat koji je protekao. Pa ako uz ovo postaviš svijeću, te od užeta do svijeće utakneš sumpornu traku, u isti će se sat, na koji ćeš postaviti sumpornu traku, upaliti svijeća. Stoga se zaista vatra može primijeniti kao budilica, tada će najprije upaliti svijeću, a zatim će probuditi tebe.
Vodeni sat ima u buretu punom vode drvenu ili limenu posudu, koja na
donjem dijelu ima dvije rupe, jednu veću od one druge; kada se posuda pritisne prema dolje, kroz veću rupu ulazi voda, a zatim se rupa opet zatvori. Druga manja rupa, malo-pomalo propušta vodu, jer posudu povlači uteg postavljen na drugoj strani u protuteži; tako se posuda podiže, a uteg ide prema dolje, čime se kazaljka sata pokreće.
Treći je sunčani sat, a načinjen je od dva kruga, od kojih je jedan podijeljen na dvadeset i četiri sata, a drugi na dvadeset stupnjeva; između ovih treba biti postavljen zodijak. Svaki krug ima, međutim, jednu nit, koja mora biti položena kroz središte.

VII/1. Univerzalni sat
Ovo je taj naš sunčani sat, koji smo na prethodnoj slici nacrtali u ravnini s dva kruga, a ovdje ti ga predočujemo postavljenog i sastavljenog. Krugovi se postavljaju poprečno jedan prema drugom u križ. Nit u jednom krugu pokazuje sate, a druga, u drugom, a to je u zodijaku, mjesece i dane, ali samo u podnevnim satima. I ovaj će ti sat svuda, ma gdje bio, služiti, samo ako ga naravnaš prema geografskoj visini i širini kuta na kojem se nalaziš.

VII/2. Željezni mlin, koji se može prenositi
Ovaj je ručni mlin mnogo udobniji od onih koji su do sada viđeni; on se tjera većom snagom, koja se može povećati ili smanjiti, s time da ga može tjerati jedna ili više osoba. Ovaj se mlin može također upotrebljavati u vojnim taborima.

VIII/1. Mlin na vjetar
Uređaji tjerani vjetrom, koji pokreću mlinove, bili su i do sada u upotrebi, svi su imali jednaki oblik, ali nisu uopće bili prikladni, jer imaju vodoravno vratilo koje uvijek, ovisno o tome kako vjetar dolazi, treba tamo-amo zakrenuti, pa je stoga potrebno da se cijeli uređaj mlina tamo-amo zakreće i pomiče u jednom stožeru. Prema tome, mlinovi tako stoje, u neku ruku suprotno svojoj naravi, na najvišem mjestu. Mi smo, međutim, pronašli način na koji naši mlinski uređaji ostaju stalni i postojani, a vjetar se, ma odakle dolazio, ništa manje ne ukazuje njima prikladan i povoljan, a nije nužno ponovno ulagati trud i muku da bi se prihvatio. Tada imate uspravno vratilo, ali krila ili ruke tako ispružene da na jednoj strani hvataju vjetar, a na drugoj ga strani puštaju da prolazi mimo. Uostalom, i naš pronalazak ima mogućnosti da sami kameni, iako vjetar okreće kola najvećim brojem okretaja, ipak budu više ili manje na nižem broju okretaja, prema tome da li je vjetar slab ili jak. Ovdje ćeš od ovakvih uređaja vidjeti nekoliko.

VIII/2. Mlinovi tjerani jedrima
Prvi neka bude onaj koji ima uspravno vratilo, na kojem su poprijeko obješene dvostruke motke za jedra. Ove na vanjskom dijelu imaju nekoliko krila na koja jedra trebaju biti raširena. Ova neka su krila, međutim, u stožerima učvršćena, tako da se oko njih okreću, i tako su poredana, da se na jednoj strani vratila suprotstavljaju vjetru, a na drugoj mu se ugibaju.

IX. Mlin s trokutastim krilima
Ovaj mlin ima također vratilo namješteno uspravno i, kao što se kaže, postavljeno na oštricu, na koju su unakriž obješene četiri ručice ili krila, koja neka su sva trokutasta i načinjena od dasaka, tako da time na jednom dijelu vratila okrenu šiljasti ugao protiv vjetra, pa vjetar uzalud puše, a na drugoj strani sa širokim i otvorenim dijelom hvataju vjetar.

X. Mlin s pomičnim krilima
Ovo su još dva druga načina za hvatanje vjetra s pomičnim i lebdećim krilima. Takvih bi više moglo biti prikazano.

XI. Mlin s pomičnim krovom
Ovaj mlin u krovu pokreće se preko krova, koji je podijeljen u više malo zakrivljenih i između dva zida zatvorenih krila, koja na jednoj strani hvataju vjetar, a na drugoj ga ispuštaju.

XII. Mlin u četverouglastom tornju
Mlin u četverouglastom tornju okreće vratilo, koje je u sredini tornja uspravljeno uvis, a ima četiri ili osam krila. Ova tjera vjetar koji puše unutra kroz prozore tornja. Ali prozori moraju biti načinjeni jedan nasuprot drugom, da bi vjetar mogao kroz jedan ući, a kroz drugi opet nesmetano izići; ostala dva prozore, koja su izlišna, neka budu zatvorena kako bi vjetar to većom silom propuhao kroz hodnike.

XIII. Mlin u okruglom tornju
Ovaj je mlin jednako tako uređen kao onaj u prethodnom tornju. Ali ovaj je toranj okrugao i u svojem dijelu na stranicama, gdje vratilo ima svoja krila, svuda otvoren, ali ipak podijeljen zidovima u prozore, koji su postavljeni zakrivljeno, kako vjetar ne bi ulazio ravno, nego koso u toranj, te tako pokretao krila vratila. Ova naprava ima tu osobitost da vjetar, ako bi sav savcat ulazio, ne bi nalazio ni na kakvu zapreku, već bi samo došlo do njegovog prolaženja. Ovo neka za sada bude kazano o mlinovima na vjetar, a sada ćemo raspravljati o mlinovima na vodu.

XIV. Mlin u potočiću
Na mnogim su mjestima potočići tako maleni i tako niski da ne mogu tjerati mlinove. Stoga, da bi voda imala veći pad, izmislili smo da se u sredini potoka ispod kola iskopa jarak, kako bi ga se snizilo, tako da četvrti dio kola stoj u jarku. Ne mislim da bi time nastale neke smetnje i da se kolo u vodi ne bi moglo okretati. Ipak će biti bolje da se ovakav potočić zadrži s jednim poviše iskopanim propustom ili pragom, koji stvara jezerce u kojem se zatim voda sabire i otječe kroz kanale, te na donjem dijelu dotiče kolo, pa će dalje biti odvedena i s većom će silom padati na kolo.

XV. Mlin u sredini rijeke
Općenito se običava postaviti mlinove na obalama rijeka, u kojima katkada nedostaje vode, a katkada je ima previše, pa to oboje sprečava rad mlina. Ovu sam nepriliku želio predusresti pa sam smatrao dobrim da mlin smjestim u sredinu rijeke, gdje rijeka ima najbrži tok; ovo se lako može učiniti uz neki most. Ali stroj, koji treba tjerati mlin, morao bi cijeli biti uronjen u rijeku, pa bi stoga morao biti tako izveden da svojim lopaticama, koje se okreću, na jednoj strani prima vodu, a na drugoj je ispušta; mlin dakle neće nikada mirovati, već će sve vrijeme raditi, bilo da je voda veća ili manja.

XVI. Mlin obješen na stijenu
U slučaju kad rijeka nadolazi na neku stijenu, pa ima veliku silu, na tu stijenu vješamo naš mlin s lopatičnim kolom ispod njega, koji drže tri grede. Kada kolo zbog visine ne može do dna, vratilo se jednom drugom gredom svakako može i poduprijeti.

XVII. Mlin postavljen na morskom tjesnacu
Tko je do sada mogao prisiliti more da tjera mlinove, te da bude korisno i za druga pokretanja? Mislim da se to može ipak potpuno izvršiti, ali ne svuda, već na njegovim uskim mjestima. Treba se ipak pobrinuti da mjesto nije otvoreno i da nije izloženo bilo kojoj sili valova. Postoji i drugi način da more učinimo korisnim. Na obali treba iskopati jezerce, toliko visoko koliko more običava porasti, da bi kad more nadolazi, jezerce bilo puno, ali kad se more ponovno povlači, da bi voda istjecala kroz žlijeb ili cijevi i tjerala mlin. Ali ovo će se u oceanu moći bolje zbiti zbog njegovog većeg nadolaženja i povlačenja. Ovo mi je nedavno povjerio jedan dobar prijatelj.

XVIII. Mlin na mostu od brodova
Mlinovi, koji se obično postavljaju na mostu od brodova, imaju na jednoj strani manji potporanj, koji drži jedan dio vratila. A zašto se most ne bi mogao upravo tako velikim načiniti, te i druge mlinove na njega postaviti, koji bi izvršili jednako toliko rada? Ove mostove od brodova ili podloge običavaju u Ugarskoj na Dunavu ovjesiti pletenom vrbom o gredu, zabijenu usred rijeke, tako da nisu potrebni nikakvo drugo sidro, željezni lanci ili uže.

XIX. Mlin postavljen na brodu
Ovaj je način mnogo prikladniji, jer će time jedan brod nositi jednako tako veliki teret; čak će, kada se još načini vratilo na prednjem dijelu broda, a sam je brod dovoljno velik da može nositi tako težak teret, lakše nositi više mlinova nego onaj prethodni. Osim toga nije uopće izložen velikom drveću i tome sličnom, što snaga vode katkada nosi sa sobom. Kada se tako na prednjem dijelu broda međusobno sastave grede u obliku trokuta, kola će na obje strane broda biti osigurana da ne polome ili da zajedno s brodom ne budu odnesena.

XX. Vodeno kolo
Ovo je vodeno kolo izrađeno tako da, kada je postavljeno baš prema oštrici ili plošno, samo jednim dijelom dotiče vodu, ili, ako je sasvim u nju uronjeno, ništa lošije ne obavlja svoju dužnost. Ali to čine stožeri u kojima se zakreću krila. Međutim, suprotno običajima, načinimo dvostruki križ, koji ovo kolo drži i kroz koji prolazi četverouglasto, ne predebelo vratilo. Drugi naime buše rupe kroz vratilo, kroz koje provlače motke što pridržavaju kolo, pa je za to potrebno veoma debelo vratilo, kako se rupe ne bi poderale ili vratilo raskolilo. Ali ta vratila ipak nisu osigurana, pa se moraju vezati na različitim mjestima željeznim prstenima. Tako neka bude zasad kazano o vodenim mlinovima.

XXI. Magareći mlin
Ovi se mlinovi nazivaju po magarcima, jer ih ovi u Italiji i Grčkoj vuku i tjeraju. Ali u drugim krajevima, gdje nema magarca, tjeraju ih stoga konji ili volovi, jer ove životinje imaju veću snagu. Ima i drugih načina, ali neka nam ovi budu dovoljni, jer mi se čine najzgodniji.

XXII. Mlin s teretima
Ove mlinove tjeraju jedan ili dva čovjeka, ali imaju utege tako vezane na četiri kraja križa, da daju jednaki dodatni pritisak. Umjesto križa mogli smo postaviti kolo i njemu pridodati uteg, ali križ se lakše načini a izvrši jednaki rad. Onaj tko će znati ispravno primijeniti utege, izvršit će izvanredne stvari.

XXIII. Mlin s nagaznim kolom
Ovo naše nagazno kolo gotovo je u svemu jednako onima koja se sada običavaju upotrebljavati. Ali tko na ovo obrati pažnju, naći će da ga se mnogo lakše tjera. A tome je samo razlog mjesto sile, to jest mjesto u kojem ljudi hodaju u unutarnjem i na njihovom donjem dijelu, dok u našem kolu stoje izvana na sredini kola. Ali koliko su ova kola bolja od onih drugih nepotrebno je dokazivati matematičkim provjeravanjem jer je ovo i neiskusnima očevidno i poznato. Ovim se novim izumom pogona kola možemo opravdano pohvaliti, jer do sada nismo o takvima ništa čuli niti vidjeli. Ona uz to ne služe samo za tjeranje mlinova, već mogu biti od velike koristi i za druge pogone.

XXIV. Preša za ulje ili muljalo za ulje
Ovo kolo može biti od koristi u prešama, tamo gdje se običava tlačiti ulje. Upravo ono što se inače može obaviti običnim mlinovima za ulje, koja imaju vratilo na oštrici i koje unaokolo vuče neka životinja, može mnogo bolje obaviti naše kolo koje tjeraju ljudi. Ono se okreće ravno, dok se druga vuku unaokolo.

XXV. Vinska preša ili tijesak
Općenito se običava vinsku prešu načiniti s velikim balvanima i vijkom, pomoću kojih se većim ili manjim ljudskim radom (prema tome, da li će ljudi biti jaki ili slabi) preša odozgo. Ova naša preša ima mnogostruko koloturno dizalo, pa stoga jedan jedini čovjek može podići veliki teški kamen i opet ga malo-pomalo spuštati. Ovaj će kamen svojom težinom izvršiti toliko koliko bi učinilo više ljudi. Dodali smo i vilicu koja ne dopušta da se kolo brzo kreće natrag, pri čemu bi možda motka izmakla radnicima iz ruke.

XXVI/1. Način kako rezati žito
Kada se kosom reže žito, da bi se pravilo sijeno, jedan čovjek može izvršiti više rada nego deset drugih koji na običan način režu srpom. No, netko bi mogao reći da će udarcem velike kose mnogo sjemena ispasti i propasti. Ali ja odgovaram da baš neće toliko mnogo sjemena pasti na zemlju, već će zbog ovog jednostavnog poboljšanja, kad bi nešto i ispalo, šteta bila obilato nadoknađena. To može potvrditi i iskustvo.

XXVI/2. Način kako mlatiti i ovršiti žito
Kada je žito pokošeno i svezano u snopove, treba klasje širokom sjekirom odsjeći na panju, a snopove slame ostaviti cijele. Klasje se zatim može izgaziti stokom ili ovršiti mlatovima. Tako će slama ostati cijela, a samo će klasje to lakše ovršiti. Pa iako nekoliko klasja ostane usred snopova, ili gdje drugdje između slame, ipak se ova šteta ne može usporediti s korišću koja proizlazi iz takvog načina, budući da i običnim načinom vršenja ostane netaknuto mnogo klasja.

XXVII/1. Način čišćenja žita
S velikom se prednošću može čistiti žito, ako ga se ne pere vodom, jer tada prašina bolje izlazi nego da se žito pročišćava sitom. No treba ga prati u rijeci, ili na tekućem zdencu, ili u čabrovima punima čiste vode. Instrumenti za ovo mogu biti upravo sito, koš ili tome slični, koji dopuštaju da voda prolazi. Poslije se žito može brzo na rasprostrtim lanenim plahtama dobro osušiti na suncu.

XXVII/2. Način kako čistiti žito
Postoji još i drugi način za čišćenje žita, koji sam vidio u Njemačkoj, pa sam ga, jer sam mislio da je posve zgodan, htio također upravo ovdje iznijeti. Žito se naime samo pomiče i čisti u velikoj količini, osobito tamo gdje postoji mnogo takvih instrumenata, koje upravo ovdje prikazujem nacrtane.

XXVIII. Način odjeljivanja brašna od mekinja
U Italiji pekari rade cijeli dan da bi odvojili brašno od mekinja, ali u Njemačkoj, čim je žito samljeveno, ono pada s mlinskog kamena na sito na koje je vezan štapić koji potresuju dva ili tri klina utaknuta u kolo za potresivanje, pa na taj način brašno propada u škrinju, a mekinje prolaze izvan škrinje.

XXIX/1. Način tucanja ječma i ostaloga
U Italiji ne bi mogli potpuno očistiti ječam od ljuske, a i to s mnogo muke. Tučci su naime, koje za to upotrebljavaju, preširoki i podobniji da zrnje polome nego da ga oljušte. Mi načinimo šiljaste tučke, ali na stranama posvuda okovane četverouglastim čavlima, koji zrna vrlo fino očiste od ljuskice. Ovi su tučci međutim tjerani na dva načina. Prvo, tjera ih čovjek, koji na jednoj strani okreće vratilo, koje na drugoj strani pokreću utezi. Drugo, kada se tučak objesi na motku, koja se savija kada ju čovjek povuče, tučak se spušta; nakon što se on ispusti, motka ponovo sama od sebe vuče tučak uvis. To je lagan način za podizanje takve težine i nije ništa novoga, a ipak se vrlo rijetko primjenjuje (čemu se osobito čudim).

XXIX/2. Žrvanj
Postoji još jedan način da se žrvnjem oljušti ječam, ali gornji mlinski kamen, jer je pretežak, mora biti nadignut, kako se zrnje ne bi potpuno samljelo. Upravo to se može postići i velikim mlinovima tjeranim vodom. Mogu se također na jednom kolu ili dasci postaviti čavli, kojima se ječam ljušti i čisti od mekinja. Tako neka bude dosta o mlinovima.

XXX. Most s dvije grede
Ovdje ćemo se baviti mostovima, koji bez stupova ili potpornja sežu od jedne obale do druge i preko dosta široke vode. Iako ovaj prvi most ima samo dvije ugradbene duljine, koje samo na dva kraja imaju svoje drvene stupove, oni će s dva druga kraja u sredini rijeke biti spojeni u zraku, a s dvije druge gornje grede, s njihovim krajevima malo prema gore usmjerenim, bit će pridržavani time što se jedna prema drugoj podboči, kao da se jarci međusobno sudaraju.

XXXI. Drveni most
Ovaj će se most načiniti od dvostrukog reda greda, koje su zakrivljeno učvršćene vijcima i željeznim čavlima. Ali zbog veće postojanosti most ima druge grede na donjem dijelu, koje su ili ravno postavljene, ili zakrivljene u luku, a također pričvršćene čavlima, zahvaćajući i pridržavajući oba kraja mosta kako se ovaj ne bi zbog svoje težine raširio i srušio.

XXXII. Kameni most
Ovaj se most može lako sagraditi od cigala ili drugog lakog kamenja, pa što je lakši to će biti i pouzdaniji. Prvo, on mora na oba dijela na obali imati dobre, jake temelje poduprte drugim lukovima. Zatim na donjem dijelu mosta oba kraja moraju biti upeta s mnogo velikih željeznih kuka. Ali kada je most vrlo dug, treba kuke vezati s drugim kukama, koje se drže za zid.

XXXIII. Most od zvonovine
Ovaj most mora biti od čiste zvonovine, a isto tako treba biti načinjen ravan ili u luku zakrivljen. Netko bi međutim mogao reći da će za ovo biti potrebno mnogo zvonovine, pa će stoga troškovi biti veliki. Na to ja odgovaram, da će za ovo biti potrebni mnogo manji troškovi nego da ga je trebalo načiniti od kamena. Zatim će netko pitati, kako ovakvu silnu tvorevinu treba načiniti i saliti. Ovo moraš istražiti kod ljevača topova, a ako ti to oni neće znati kazati, tada dođi opet k meni. Upravo se i na ovaj način, doista sa znatno nižim troškovima, mogu izraditi krovovi i zidovi velikih zgrada.

XXXIV. Željezni most
Ovaj se most zove stoga željeznim, jer je s mnogo lanaca obješen na dva tornja, sagrađena s obje strane vode. Tornjevi će imati svoja vrata, kako bi se pješaci mogli propustiti ili zaustaviti.

XXXV. Most od konopa
Ovaj je most načinjen od dva ili više brodska konopa, zavješeno na dva stupa na obje obale. Ali da bi most stajao napet i da se ne bi savijao od težine onih koji preko njega prolaze, treba konope, zavezane za brodsku užad, prema potrebi zategnuti ili popustiti. Ovaj se most može sklopiti i prenositi, stoga dobro služi i u ratu.

XXXVI. Most s jednim užetom
Na jednom debelom užetu treba objesiti korito ili čun s njegovim točkovima koji se vrte, a pored njega napeti tanki konop, koji će, kad se povlači, bez ikakve opasnosti voditi prijeko one koji se nalaze u čunu.

XXXVII. Prevlačiti velike terete na drugu stranu
Često se događa da rijeka preko koje treba prijeći ima ili slabe ili baš nikakve mostove, dakle da se nikakav veliki teret, kao što bi to bili veliki topovi, ne može prevesti na drugu stranu. Stoga, ako se na drugoj strani rijeke postavi jedan ili više čekrka ili vitla, može se takve terete bez gubitka vremena vući po koritu rijeke na drugu stranu.

XXXVIII. Brod koji se može nositi
Ova naprava doduše sama po sebi nije brod, ali jer se može upotrijebiti kao brod, tako smo ju željeli nazvati. Mnogo je korisnija i zgodnija nego brod. Osim toga, brod se lako može prevrnuti i one, koji se voze, izbaciti, ali u ovom se, sve da se i želi, ne može potonuti, čak niti smočiti, makar netko imao odijelo sve do gležnjeva. K tome se ta naprava, pošto je ispušten zrak, može ispod ruke odnijeti.

XXXIX. Leteći čovjek
U četvorouglastom platnu za jedra, napetom pomoću četiri jednake motke i na četiri ugla dobro privezanom užetima, može se čovjek bez ikakve opasnosti sigurno spustiti s tornja ili s drugog visokog mjesta. Pa ako tada i ne bi bilo vjetra, ipak će snaga padajućeg čovjeka proizvesti vjetar, koji će zadržavati platno, kako ne bi prispio dolje s treskom, nego se polagano spustio. Ipak čovjekova mjera mora biti točno usklađena s veličinom platna.

XL. Brod koji sam od sebe plovi niz rijeku
Na dva se načina može postići da brod sam od sebe plovi uz rijeku, i to tim brže što silovitije rijeka teče. Prvi je, da se dugo uže priveže na zabodeni stup gore uz rijeku, jer brod treba biti vučen prema onamo. Drugi se dio pričvrsti na vratilo koje leži poprijeko u brodu, a na svakoj strani ima po jedno vodeno kolo, koje će tako tjerano preko točka namatati uže i povlačiti uzvodno brod. Drugi je način, da se jedan točkić, kroz koji prolazi uže, objesi na stup, a jedan dio provučenog užeta priveže za teretni brod, koji treba vući prema gore, a na drugi se kraj stavi jedan mali brod, koji na obje strane ima smještena i dobro pričvršćena krila, koja zadržavaju snagu rijeke. Tako će mali brodić koji vozi prema dolje, vući prema gore veliki teretni brod. Ovo, kao i gore prikazani vodeni sat, saznao sam u Rimu od jednog vještog uglednika iz Lyona.

XLI. Naprava za čišćenje morskog dna
Ima svakojakih instrumenata za grabljenje kamenja i pijeska s morskog dna, od kojih se mnogi mogu vidjeti u Veneciji. Ali ovi su instrumenti veoma polagani i ne mogu zagrabiti dublje od šest stopa prema dnu. Ovaj naš instrument, međutim, može se dobro upotrijebiti na svakoj dubini mora ili rijeke. Ipak se u rijekama, koje nisu preduboke i koje stoga treba čistiti, može dobro primijeniti i neki drugi instrument. Ovaj se načini od dva točka nabijena na dva mjesta na vratilo, a vratilo je postavljeno poprijeko broda, kao što je gore rečeno. Na spomenuto vratilo treba privezati lopatice za grabljenje, koje promiješaju dno, te tako podižu pijesak i krš, koje onda strujeća rijeka, prije nego izađu iz vode, otplavljuje i čisti.

XLII. Brod s otvorenim dnom
Za ovaj sada opisani instrument, kojim se pomoću posebnih kliješta grabi blato s morskog dna, pronašli smo brod koji u sebi ima drveno okno, tako gore uvučeno da ide ispod njega samog, te vodi u debelo more, pa se bez posebne muke može isprazniti kroz otvoreno dno, a da brod ne potone.

XLIII. Instrument za sukanje užadi
Pomoću instrumenata, kojima se u današnje vrijeme ljudskom rukom uobičava sukati veliku brodsku užad, taj se posao ne može obaviti bez velikog truda i rada, jer se ne upotrebljava nikakvo poboljšanje, već samo čovjekova snaga. Stoga sam pronašao instrument koji se tjera mojim nagaznim kolom. Ovim kolom jedan čovjek lako može izvršiti više nego njih mnogo, koji sve svoje sile upotrijebe za to.

XLIV/1. Dvostruka pila
Smatram da se čitava sila pile sastoji u povlačenju prema dolje. Drvo se reže kada se pila provlači prema dolje, ali kada ide prema gore, ona ne zahvaća ništa, već prolazi prazna. Stoga smo dvjema pilama dodali dvije motke, koje se, savinute, pri pomicanju pila opet povlače prema gore, a dva ih radnika svom snagom odmah opet povlače prema dolje. Na taj se način mogu u pilanama, a također i u šumama, rezati daske ili grede, i postaviti više pila, toliko koliko treba da se drvo razreže; nije teško shvatiti da se za isto vrijeme i s jednakim trudom kojim se inače reže samo jedna daska može ispiliti cijelo drvo.

XLIV/2. Pila za kamen
Na ovaj ili tome sličan način može se načiniti naprava, koja gibanjem i silom postavljenih utega vodi više pila, a pile režu podmetnuti mramor ili kamen koji se želi. Dakle, utezi mogu obaviti više nego nekoliko ljudi, koji bi inače bez ovog poboljšanja vukli pilu. Ovo se vrlo dobro može izvesti i u tekućoj vodi, kao što je to nedavno vrlo majstorski pokazao neki Targonac u Rimu.

XLV. Instrument za tjeranje vode uvis
Ovaj stroj, kako ga upravo vidiš pred očima, ima dvije kraće cijevi, ili žlijeba, koje pri dnu kroz otvorena vratašca same od sebe primaju vodu. No drugi manji, ali teži žlijebovi, na dnu podstavljeni kožom, pri spuštanju potiskuju opet vodu iza sebe; stoga voda, tako silom tjerana natrag, sama sebi zatvara put i ne može izaći tamo gdje je ušla, već se nužno mora uzdizati kroz drugi žlijeb. Ali ovaj ima jedna vratašca, koja Talijani nazivaju anima, to jest duša, koja propuštaju vodu što dolazi sa silom, ali se zatim zbog svoje vlastite težine (vratašca moraju biti načinjena od zvonovine) iznova zatvaraju. I tada će ponovljenim kretanjem tjerati vodu uvis.

XLVI. Kolo za bakrotiskare
Često sam vidio, kako knjigotiskare, tako i one koji svakojaki urezani bakar tiskaju na papir, kako to s velikim trudom obavljaju, pa ipak takvo tiskanje nije uvijek jednoliko, već sada bolje, sada slabije uspije, zbog nepostojanosti instrumenta i nejednakosti sile. Stoga sam, da ovo okončam, pronašao prikladno kolo koje, kada se stavi u rad, može pokretati i svaki dječak, a da uvijek jednako izbacuje slike.

XLVII/1. Nosiljka s jednim jedinom mazgom
Na jednu nosiljku, u kojoj se nose dvije osobe, običava se upregnuti dvije mazge. Ali ja sam načinio takvu nosiljku s jednom mazgom pomoću dvije sjedalice obješene na obje strane, koje smo doduše ovdje ostavili otvorene, da bi se moglo vidjeti one koje sjede unutra; inače su one udobnije ako su presvučene kožom, zbog raznih vremenskih nepogoda. Osim toga, jedna je obična nosiljka teža od čitavog tereta.

XLVII/2. Mazga koja nosi kuhinju
Prethodnoj mazgi želio sam dodati još jednu koja slijedi gospodara, a pored kućnog namještaja, vina kruha i ostalog nužnog finog jela, pouzdano nosi i vatru s kipućim loncima. Vatra zajedno s loncima mora biti postavljena u škrinjicu od zvonovine, a ova je škrinjica zatvorena u jednu drugu, drvenu. Ali prva škrinjica ima odozgo cijev, kroz koju izlazi dim, a odozdo željeznu rešetku, kroz koju ispada pepeo od izgorjelog ugljena.

XLVIII. Da jedan toliko nosi koliko inače dvojica
Ono što dvojica mogu nositi na jednoj motki, to smo učinili da jedan sam lakše nosi. A ovo smo upravo ovdje na dva načina postavili.

XLIX/1. Viseća kola
Viseća kola moraju biti obješena užetima, lancima ili udvostručenim kožnim remenjem, kako oni koji se voze ne bi tvrdo sjedili. No, ja sam pod ova želio metnuti željezna pera, koja se otvaraju i zatvaraju, kao i lukovi na stroju za bacanje strelica.

XLIX/2. Kola koja silaze niz brijeg
Kada kola ili taljige moraju ići niz visoki i strmi brijeg, kad stražnji točkovi nisu zakočeni i kad se ne može naglo zakočiti da se više ne okreću, tada će početi bježati i ozlijedit će konja i tako se slomiti. Ali i zakočeni točkovi trpe veliki pritisak i štetu od kamenja i ostalih zapreka. Nije li stoga pouzdanije i probitačnije podmetnuti dvije debele poluge ili grede tako da točkovi ne dodiruju tlo, pa će točkovi i čitava kola biti fino, malo-pomalo, neoštećena dolje dovedena. Ovo se sredstvo može također primijeniti kada se na nekom putovanju slomi koji od točkova.
Onaj tko želi više saznati o takvim izumima, neka ih potraži u drugih. A ostalo što imamo, jer je dijelom veliko i važno, a dijelom loše i neznatno, nismo smatrali probitačnim iznijeti na svjetlo dana.

Objavljeno uz dozvolu prevoditelja dr. sc. Vladimira Muljevića. Bibliografski zapis pretiska iz 1993. 



© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111