Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Pregledavanje > Djela Fausta Vrančića > Dictionarium
Digitalna zbirka Grafičke zbirke NSK Stari majstori Crteži 19. i 20. st. Grafike 19. i 20. st. Plakati Borisa Bućana Građa iz razdoblja secesije

Pregledaj djelo

Rječnik pet najuglednijih europskih jezika

Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae,
Italicae, Germanicae, Dalmatiae (!), & Ungaricae.
Venetiis : Apud Nicolaum Morettum, 1595. 8° [8] + 128 pag.
(Prima pag. scriptio. prior. possessor. continet: Velimir Gaj 1873.) 
NSK R II C – 8° - 59 (sig. vet. R 1.379)

Faust Vrančić je sastavio i 1595. izdao u Veneciji prvi rječnik hrvatskoga jezika uvrstivši ga među pet najznačajnijih jezika ondašnje Europe. Polazni je stupac latinski (Latine), a zatim se nižu talijanski (Italice), hrvatski (Dalmatice), njemački (Germanice) i mađarski (Ungarice).

Vrančić čakavsko narječje naziva dalmatinskim jezikom, koje je u ono vrijeme bilo književnim jezikom i njime se u prošlosti govorilo na znatno širem području negoli danas. Rasprostiralo se ne samo po otocima, nego i na velikome dijelu dalmatinskog ozemlja, dopiralo do Like, porječja Kupe, Slavonije i dijela Bosne, a nekolicina stručnjaka drži da se njime govorilo i u samome Dubrovniku. Ono je Vrančiću kao Šibenčaninu bilo najbliže i on ga je držao najljepšim među trima hrvatskim narječjima. Svoj procvat i vrhunac doživljava u XVI. st. U njem svoju Juditu piše i otac hrvatske književnosti Marko Marulić, a iz izvješća mletačkih sindika što su ga 1553. poslali mletačkoj vladi možemo pročitati: "Svi Splićani žive po navadi i običaju slovinskom, te je njihov materinski jezik toli sladak i ljubak, da drži prvenstvo u Dalmaciji, isto tako kao narječje toskansko u Italiji, koje se može nazvati cvijetom te najljepšim i najboljim narječjem u Italiji". Prodori Turaka prouzročili su još u XV. st. pomicanje štokavskoga stanovništva s jugoistoka prema sjeverozapadu, pa su se mnogi čakavci, a i kajkavci, odselili iz svoje postojbine.

Vrančićevim rječnikom poslužio se u sastavljanju svojega rječnika Thesaurus polyglottus (1603.) i Hieronymus Megisser (1553.-1618.) te hrvatski leksikografi Jakov Mikalja (1600./1601.-1654.), Juraj Habdelić (1609.-1678.), Ivan Belostenec (1593/4.-1675.) i Ardelio Della Bella (1655.-1737.), pri sastavljanju svojih rječnika.

1605. u Pragu češki benediktinac Petr Loderecker († 1636.) priredio je 2. izdanje Vrančićeva Petojezičnoga rječnika kojemu je, s Vrančićevim dopuštenjem i svesrdnom pomoći, pridodao češki (Bohemice) i poljski (Polonice) stupac, koji su kao i njemački stupac su otisnuti goticom.  

Treće izdanje Vrančićeva rječnika pod naslovom "Dictionarium pentaglottum" priredio je i u Bratislavi 1834. objavio mađarski liječnik i leksikograf József Török (1813.-1894.), 4. izdanje 1971. bibliofilski je pretisak "Libera", izdavačkoga poduzeća Instituta za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Češki slavist Antonín Měšťan (r. 1930.) pretisnuo je 1984. Lodereckerovo sedmojezično izdanje, a Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu je 1990. objavilo 6. izdanje, dok je "Novi Liber" 1992. priredio 7. izdanje, što je zapravo vjerni pretisak prvoga. Ove 2005. godine "Novi Liber" je pretisnuo i izdanje iz 1605.

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111