Nacionalna sveučilišna knjižnica
Tražilica
Naslovnica > Digitalizirana baština > Pregledavanje > Djela Fausta Vrančića > Uvod
Digitalna zbirka Grafičke zbirke NSK Stari majstori Crteži 19. i 20. st. Grafike 19. i 20. st. Plakati Borisa Bućana Građa iz razdoblja secesije
Djela Fausta Vrančića

Faust Vrančić / nepoznati autor, Venecija, 1605. god. Privatno vlasništvo.

    

Faust Vrančić, rodio se 1551. u Šibeniku, a umro u Veneciji 27. siječnja 1617. Školovao se u Padovi, Veneciji, Beču i Rimu, a za njegovu naobrazbu posebno se pobrinuo stric Antun Vrančić (1504.-1573.), crkveni velikodostojnik i diplomat, koji ga je kao dječaka doveo k sebi u Jegar. U predgovoru svoje knjige Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) Faust to i potvrđuje: "… da sam malim dietetom budući, kako znati morete, iz naše zemlje izveden…". Faust Vrančić je bio čovjek širokoga znanstvenog interesa, bavio se leksikografijom, filozofijom, teologijom i tehnikom, a najvažnija su mu djela: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum (Venecija 1595.), De Slovvinis seu Sarmatis (Rim, 1606.), Xivot nikoliko izabranih divvicz (Rim, 1606.), Logica suis ipsius instrumentis formata et recognita (Venecija, 1608.; Venecija 1616.), Ethica christiana (Rim, 1610.; Venecija, 1616.), Machinae novae (Venecija, 1615./1616.) i dr.


Digitalizirana djela

Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae (!) et Ungaricae. (1595.)                             

Bibliografski zapis

Pregledaj djelo

   
Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispanica, Gallica et Germanica. (1614./1615.)

 
Bibliografski zapis 

Pregledaj djelo

Opširnije o autoru:

Faust Vrančić jedno je vrijeme boravio u Pragu kao tajnik na dvoru cara Rudolfa II. (1552.-1612.), a 1594. imenovan je čanadskim biskupom. Napustio je 1605. dvor i Ugarsku te u Rimu stupio u red barnabita. Njegov subrat i prisni prijatelj Giovanni Ambrogio Mazenta (1565.-1635.) upoznao ga je s tehničkim crtežima Leonarda da Vincija (1452.-1519.) i potaknuo ga na istraživanje konstrukcija strojeva i rješavanje arhitektonskih problema. Tako je Vrančić u Rimu, među ostalim, radio i na regulaciji toka rijeke Tibera, koji se zbog sužena korita i luka što ga čini prije utoka u more često izlijevao i plavio okolna naselja. Potom odlazi u Veneciju, gdje se usavršavao u gradnji fontana. Ondje je i umro, a tijelo mu je prevezeno u domovinu i pokopano u župnoj crkvi u Prvić Luci.

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. Sva prava pridržana. | Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb.HRVATSKA | Tel. ++ 385 1 616-4111